Monday, October 4, 2010

Na kraju duge (Cecelia Ahern)

"Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti ...ti si izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer. U životu je malo toga sigurno, ali sigurno je da moraš trpjeti posljedice svojih djela. Stvari, jednostavno, moraju ići svojim tokom.
Ne dopuštaj da te gaze. Ovo je tvoj život. Želiš li nešto, moraš se za to boriti rukama i nogama, jer ti to nitko neće servirati na pladnju....kao dijete misliš da možeš biti što god poželiš i ići kamo god zaželiš. Ograničenja ne postoje. Očekuješ neočekivano i vjeruješ u čaroliju. Zatim odrasteš i taj se privid raspline. Životna sigurnost ti prepriječi put i moraš se suočiti sa spoznajom da ne možeš sve što zaželiš, već se moraš zadovoljiti s malo manjim. Zašto prestajemo vjerovati u sebe? Zašto dopuštamo da nam činjenice, brojke ili išta drugo osim naših snova kroji živote...?"

No comments:

Post a Comment